Колумна

Ko upravlja haosom u Crnoj Gori?

Priča o crnogorskom Zakonu o slobodi vjeroispovijesti i hitroća njegovog usvajanja ima vrlo zapetljanu pozadinu. Na prvi pogled radi se o pokušaju režima Mila Đukanovića da uništi Mitropoliju crnogorsko-primorsku, liši je cjelokupne imovine, a koju bi potom dodijelio nevladinoj organizaciji, tzv. Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi. Iako nema nikakve sumnje da bi Đukanovićev režim učinio i to kada bi za to imao uslove i podršku, u ovom konkretnom slučaju radi se o složenijem odmjeravanju snaga. Đukanovićev režim puca iznutra.

U njegovoj stranci DPS-u vladaju duboke interensne podjele, koje rascjepljuju i trenutnu crnogorsku vladu na ministre lojalne direktno Đukanoviću i one koje kontroliše aktuelni premijer, Duško Marković. U strahu da Marković ne sklopi dogovor sa opozicijom kojoj dominiraju srpske stranke i multinacionalne Demokrate, Đukanović je potegao stare obavještajne veze i za pomoć se obratio Beogradu za koji ga vežu i poslovni poduhvati poput Beograda na vodi.

A tamo ga je dočekao Aleksandar Vučić sa vlastitim problemima. Iako mu je, za razliku od Đukanovića, vlast učvršćena, o vratu mu visi ono što Đukanovića odavno ne muči: neriješen problem priznanja Kosova. Vučić nema značajne neprijatelje u opoziciji, ali zato ima oštrog neprijatelja u tzv. „južnom klanu“ episkopa Srpske pravoslavne crkve u koji se ubraja i mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije Radović.

Prvobitni plan spašavanja Mila podrazumijevao je da srpske stranke u Crnoj Gori, sa blagoslovom mitropolita Amfilohija, uđu u koaliciju sa Đukanovićem i tako omoguće Milovo političko preživljavanje u naredne četiri godine. Budući da je mitropolit, shvativši o kakvoj se kombinaciji radi, odbio da učestvuje u cijeloj priči, razmotreno je kako cjelokupan plan okrenuti i protiv njega.

Tako se došlo na ideju da Vučić i Đukanović izvuku obostranu korist od haosa koji će se izazvati u Crnoj Gori, a to je usvajanje Zakona o slobodi vjeroispovijesti bez ikakvih amandmana, na način da on omogućuje ucjenjivanje Mitropolije kroz državno zaposjedanje njene imovine. Vučićev dio igre, ali i njegovih poslušnika u crkvi na čelu sa episkopom bačkim Irinejem Bulovićem, je bio da, bez obzira na mitropolitovo protivljenje, nahuška opozicione lidere da u noći usvajanja Zakona izazovu nerede u parlamentu i na ulicama crnogorskih gradova. Ovo i njima ide u prilog, a radi povećanja popularnosti i izbjegavanja stigme „izdajnika“ koja bi ih mogla snaći da su samo spasili Đukanovića.

Na ovaj način će dobiti oreole ljudi koji su zbog interesa srpskog naroda zaglavili u zatvoru. S druge strane, „eskalacija“ u Crnoj Gori odgovara Vučiću, budući da odvlači pažnju od rješavanja kosovskog problema, te stavlja pod kontrolu ili potpuno uništava uticaj neposlušnih vladika u SPC. Kada se formira vlast koju će činiti srpske stranke i DPS-ovci lojalni Đukanoviću, Vučić će, uz oreol pomiritelja i onoga ko je „riješio“ situaciju imati snažnu polugu moći za kriminalne poslove, a preko srpskih stranaka koje će činiti dio crnogorske vlasti, te mogućnost da preko Zakona koji je potpisao Đukanović ucjenjuje neposlušni episkopat, posebno u susret neminovnom priznanju Kosova na koje ga obavezuju zapadne sile.

Suzbijanje moći neposlušnog episkopata iz tzv. „Južnog klana“ Vučiću je važno zbog još jedne stvari, a to je pretvaranje crkve u organizaciju koja će biti potpuno podređena interesima njegove stranke, što se najbolje može ostvariti kroz izbor lojalnog čovjeka za patrijarha. A tome je jedna od najvećih smetnji mitropolit Amfilohije.

Cetinje info

Покажи више

Такођер погледајте

Close
Back to top button
Close
Close